Terapija akupunkturnim flasterima na uhu je nastala u drevnoj Kini i predstavlja evoluciju akupunkture uha. Istorijski zapisi ukazuju na to da *Huangdi Neijing* (Unutrašnji kanon žutog cara) sadrži rasprave o odnosu između uha i unutrašnjih organa i meridijana, postavljajući teorijsku osnovu za terapiju akupunkture uha. Vremenom se praksa kontinuirano usavršavala, formirajući na kraju sveobuhvatan teorijski sistem. Šezdesetih godina prošlog vijeka, kineski ljekar Li Jiaqi izumio je "terapiju za akupunkturu na ušima-terapiju flasterom"-metod koji uključuje primjenu specifičnih ljekovitih sjemenki ili kuglica na akupunkturne tačke uha kako bi se postigao terapeutski efekat putem stimulacije pritiska. Ova inovacija značajno je unaprijedila popularizaciju i razvoj terapije akupunkture uha.
Teorijska osnova akupunkturnih flastera u uhu prvenstveno je ukorijenjena u teoriji holografije tradicionalne kineske medicine (TCM). Ova teorija pretpostavlja da uho služi kao holografski mikrokosmos unutrašnjih organa i sistema tijela, s brojnim akupunkturnim točkama raspoređenim po ušnoj školjki koje odgovaraju različitim dijelovima tijela. Stimulacija ovih akupunkturnih tačaka može regulisati funkciju organa, deblokirati meridijane i promovirati cirkulaciju *qi* i krvi, čime služi za prevenciju i liječenje bolesti.
